Krajem 2005. godine, muž i ja smo odlučili da se iz inostranstva vratimo u Srbiju i da – mada smo oboje gradska deca – napravimo sebi dom na selu. Ono što smo želeli jeste ono čemu danas teži sve više ljudi: ne samo kuću u prirodi već održivo imanje u svakom smislu te reči.
Nemajući gotovo nikakvog iskustva, mnogo smo vremena proveli tražeći i ispitujući rešenja za podneblje u kome smo se nastanili, ali i za svoj način života, jer – i pored želje da živimo na selu – ni muž ni ja nismo poljoprivrednici. U zemlji gde su dotle postojali samo gradski živalj i seljaci-zemljoradnici, bilo je zato potrebno osmisliti treće rešenje: život na imanju koje zahteva minimalno održavanje, a prehranjuje porodicu i ostavlja nam vremena da se bavimo svojim zanimanjima, da stvaramo i da se kao porodica družimo i radujemo. U međuvremenu smo postali i roditelji, pa se dobar deo našeg učenja odnosio na odgoj zdrave i srećne dece.
Kako srećem sve više ljudi koje vuče slična želja da odu iz grada i uopšte žive jednostavnije, zdravije i mirnije, odlučila sam da zabeležim naša iskustva u nadi da će nekom koristiti i bar donekle olakšati prelazak sa asfalta na livadu ?
Svako dobro,
Blaga
Ostavi komentar