Zdravo, ja sam Dragana, sakrivena iza nekima poznatog “mama Tičica”, a to sam svojim devojčicama, Ljubičici i Radosnoj.
Slagala bih ako bih rekla da sam ona ista kao pre majčinstva, te otelotvorene životne suštine, a promene su konstantne, verujem na bolje (deco, hvala vam!), jer kao što poslovica kaže “Ako ne postanemo bolji, postaćemo gori”. Tako da…zasukala sam rukave u želji da se usavršavam i napredujem, ali više ne u svetu, ne u laboratoriji… već u našem gnezdu.
Nekoliko motiva sam imala započevši pisanje bloga i to kada je Radosna napunila tri meseca, a Ljubičica tek što je oduvala četiri svećice. Najpre, da podelim svoja iskustva vezana za trudnoću, dojenje, porođaj (pre svega prirodni porođaj nakon carskog reza) jer su mi se činila interesantnim i pre svega korisnim ženama koje treba uskoro da postanu majke. Trnovit put do dojenja, oba puta, na različit način, srećom oba puta uspešno pređen, verovala sam da može nekima pomoći u neodustajanju od majčinog mleka. Potom, poželela sam da kroz priču i sliku prikažem neke naše stvaralačke aktivnosti, one koje su nam razvlačile kez od uva do uva, i tako možda nekome “ubodemo žicu” i upalimo sijalicu, onda kada je to potrebno. Moju privrženost nauci i istraživanju sam u početku utkala u priče o eksperimentima u našoj Maloj laboratoriji. Zdrave zalogaje nisam htela da doktoriram na blogu, već da ih dotaknem, u nadi da jednog dana, kada završim studije Prirodne ishrane, ponudim ljudima i mnogo više. Da kroz interakciju sa ljudima koji nas prate budem sama više kadra izazovima koji se smenjuju iz dana u dan.
U tom našem toplom kutku gostim prijatelje i drugare koji imaju da kažu nešto više u vezi sa temom roditeljstva. I na kraju, a to je možda trebalo biti i na početku, ovo je pre svega Dnevnik koji posvećujem svojoj deci (otkako ga kuckam redukovala sam pisanje klasičnog dnevnika).
Srećna sam što sam kroz pisanje Tičica upoznala i neke divne mame, sa kojima stojim na istoj strani, od kojih učim ili “samo” uživam dok ih čitam.
Ostavi komentar