Na iznenađenje mnogih, naročito onih koji pripadaju “staroj školi”, odgovor je NE!
Mama sa svojim četvorogodišnjim Uglješom ulazi u lift i kaže mu: “Reci teti dobar dan!” Ponavlja to još jednom, malo više prigovarački, a on ćuti, ni da zucne. Uglješa se zalepio uz ćošak lifta i spušta pogled. Mama mu kaže da to nije lepo ponašanje i da su o tome već sto puta pričali, ali da ne vredi.
Ako pitate nju, mamu, ona će vam reći da to čini iz poštovanja prema drugim ljudima, a ako pitate mene, ja ću vam reći da ona svoju potrebu da se dopadne drugima, stavlja iznad potrebe svoga deteta.
Polako mama, ima vremena. Naučiće vaše dete da se javlja drugima, dovoljno je da čuje vas kako to radite. Samo će to ono uraditi kada se bude osećalo dovoljno samopouzdano. Sasvim je u redu da se mala deca zastide! Čak šta više, prirodno je i poželjno. To znači da imaju svest o tome da u komunikaciji sa odraslima oni nisu na ravnoj nozi.
Ne terajte ih da se na silu ponašaju društveno poželjno. Mnogo je važnije ono što je unutra tj. da li se vaše dete raduje drugim ljudima iskreno, da li zaista poštuje starije, a za formalnosti, ne brinite mnogo.
A posebno vodite računa o tome kako se odnosite prema osećanjima vašeg detata! Ako se stidi, uvažite njegov stid! Tim postupkom uvažavate i njegovu ličnost i šaljete mu poruku da ga prihvatate i volite takvo kakvo jeste.
Pa sada izmerite, da li je važnije to ili da pred komšijom ispadnete fini?
Radujem se kad pomažem!
Autor: Biljana Grbović
Izvor: licnirazvoj.rs
Foto: Max Pixel
Ostavi komentar