Moje ime je Milena i ja sam Mama iz magareće klupe. Kad sam bila mama zamišljala sam se kao nastavnica matematike, sa ličnom bibliotekom od nekoliko hiljada knjiga i sa petoro dece.
Danas sam nastavnica samo svojoj deci, a koje imam, ipak na svoje iznenađenje, četvoro. Knjige su sastavni deo našeg života, jer jednoj introvertnoj osobi, kao meni, predstavljaju pomalo pluća kroz koja dišem.
Rođenje dece je pokrenulo neke stare emocije i strahove i, stalno u težnji da „ne budem kao moji matorci“ preispitujem sebe i težim da odnos sa njima održavam što kvalitetnije mogu.
Mama sam trenutno 24/7, ali to ne znači da je moj identitet samo to. Čini mi se, jednostavno, da sam tek kroz tu ulogu počela sebe bolje da upoznajem, i kao ličnost i koje su mi mogućnosti i granice.
Na tom putu nastao je blog Mama iz magareće klupe. Pomalo dnevnik mog roditeljskog puta i lutanja, često je previše otvoren i surov u prikazu istog. Ali to sam ja, bez šminkanja i poetskog ulepšavanja.
Ponekad sam samo revoltirana. Mrzim nepravdu. Nepopravljivi sam optimista.
Sebe vidim kao nekog ko ostvaruje sve što zamisli. I kao nekog ko će odgajiti decu koja ostvaruju sve što zamisle.
Ostavi komentar