Introvertne osobe su one koje gužva, buka, stimulansi iscrpljuju. Na kraju dana beže u svoju osamu, da “dođu sebi”, da skupe energiju.
A kako sam ja introvertna mama četiri deteta, bilo je neminovno da bar neko od njih bude istog sklopa.
Kad su i roditelj i dete introvertni, on na početku čini greške.
Tako sam i ja.
Ne namerno. Jednostavno, želiš, nadaš se, da ako pravovremeno reaguješ da će dete postati ekstrovertno. Bar delom.
Da će izbeći na taj način bolove i razočarenja koja nas, introvertne, neminovno prate tokom odrastanja (a često i kasnije).
Kad si dete, shvatiš, vidiš, da su omiljena deca ona druželjubiva. Ona koja se smeju svemu. Kreveljenje glupostima. Izvode kerefeke.
Ona koja će se upoznati sa svima. Koja su pristupačna.
A kad si introvertno dete, svrstan si u kategoriju stidljivih. Ozbiljnih. Mrguda.
Pogrešno shvaćeni.
Ko hoće da se druži sa nekim kome je praznik odlazak u biblioteku? I još samo što ne trči kući da bi knjigu što pre počeo da čita?
Ili crta? Piše?
(Introvertna deca su često kreativna i u svom prostoru, u tišini i miru, maksimalno skoncentrisana na to što rade.)
Ne želiš da ti dete bude usamljeno (jer samoća i usamljenost nisu isto, prvo je naš izbor).
A biće, jer će se vezati za samo jednu ili dve drugarice, drugima neće prilaziti (jer kad se druži, druži se po principu “sve ili ništa”, ne želi laka poznanstva i isprazne teme).
Bojaćeš se da se nije dovoljno socijalizovano, da to ne zna da uradi.
Biće možda ocenjeni kao povodljivi, laki za manipulisanje (i biće pogrešno ocenjeni).
I tako sam ja pre 6 godina rodila jednu takvu.
I činila te greške.
Pokušavala da je forsiram na sve ono što nije spremna.
I stvarala konflikte i nervozu svima.
(Jer ni ja nisam sama po sebi spremna da je pratim u svemu tome što i njoj ne prija.)
I onda vremenom odustala. Pomirila se sa tim. Sa samom sobom. Sa njom.
I shvatila neke stvari:
- Nikad ih nemojte forsirati u društvu da se jave, priđu, druže. Kad budu spremni, sami će. Ako žele.
- Nikad ih nemojte forsirati da negde idu ili učestvuju, pa čak i ako to može da bude dobra zabava.
- Nikad ih nemojte prozivati, grditi ili postiđivati pred publikom. Doživeće sve to još emotivnije.
- Nikad ih nemojte ni hvaliti pred publikom. Oni jednostavno ne vole da čine centar pažnje, bilo kod tipa.
- Nemojte ustvari ništa novo raditi pred publikom (tipa, vožnja bicikla bez pomoćnih točkova i sl.) jer im to stvara dodatnu tenziju i ne mogu da se skoncentrišu.
- Gužva i buka ih mogu učiniti razdražljivima, plačljivima i nemogućim za saradnju. Prekočite to kad god možete. Ili se pripremite na taj scenario.
- Nemojte zahtevati da svoje želje i zamisli kažu odmah. Njima treba neko vreme da odmere sve.
- Kad jednom doduše nešto kažu, čvrsto ostaju iza rečenog.
- Uvek ih unapred pripremite na neke izmene planova, jer ih velika odstupanja uznemire.
- Nikad ih nemojte kategorisati kao stidljive, povučene ili plahovite.
- Radite na tome da izgrade samopouzdanje, i to radite polako i strpljivo (često ide 2 koraka unazad, pola koraka napred).
- Razumite ih. Prihvatite ih. I volite takve.
Ostavi komentar