San i čežnja skoro svakog čovjeka je imati jednu osobu s kojom je bliska, kojoj može vjerovati i uz koju se osjeća sigurno i kojoj se može prepustiti.
Svi ponekad poželimo osjetiti da ne moramo uvijek biti snažni i imati sami sve pod kontrolom, nego da si nekada možemo dozvoliti da nismo jaki, da znamo da će netko drugi biti tu i pobrinuti se da sve bude u redu i kada nama treba trenutak odmora ili kada jednostavno osjećamo da život traži previše od nas i da ne možemo više.
No, nemaju svi tu sreću da nađu takvu osobu. Koliko god truda ulože u to da nađu partnera koji im može pružiti što trebaju, veze često postanu mjesto stalne borbe, razočaranja i neispunjenih očekivanja.
Uz to nam društvo, a često i razni autoriteti, govore da jednom kada odrastemo trebamo biti snažni, samostalni, samodovoljni i da su pretjerane emotivne potrebe nezrele i ako ih imamo da je pravi put da se „popravimo“. Samopouzdanje, asertivnost, odlučnost, samostalnost… sve to trebamo sami izgraditi kako bismo bili snažna, samostalna, uspješna i neovisna jedinka i oni koji to postignu su sretni.
Koliko je sreće takav pristup donio vidimo danas u našem društvu, ogroman postotak razvoda, stalno traženje „idealnog“ partnera, ganjanje ispunjenja kroz posao, materijalni uspjeh, vječno mladi izgled, „uzbudljiv“ život… No, duboka istinska sreća i dalje je većini nedostižna.
Na sreću, razumijevanje čovjeka i njegovih potreba je u zadnjih pola stoljeća napravilo kvantni skok, a zadnjih desetljeća je i medicinska znanost potvrdila te nove spoznaje.
Potreba da s nekim uspostavimo istinski duboki osobni kontakt, da imamo tu jednu osobu uz koju se osjećamo sigurno, u koju imamo povjerenje da nas neće povrijediti koliko god joj se otvorimo, kojoj se možemo prepustiti kada smo slabi, za koju znamo da će reagirati kada je trebamo je istinska potreba svakog ljudskog bića.
I istraživanja potvrđuju da je stabilni, bliski, otvoreni odnos temelj ljudske sreće i blagostanja
Potreba i čežnja najvećeg dijela čovječanstva da nađe tu jednu osobu u životu koja će biti tu zauvijek nije plod nezrelosti i slabosti nego izraz naše prirodne istinske potrebe.
I istraživanja potvrđuju da je stabilni, bliski, otvoreni odnos temelj ljudske sreće i blagostanja.
Iz raznih razloga to nastojanje često ne donese rezultat koji želimo, no s novim razumijevanjem koje imamo došlo je vrijeme da se to promijeni. Naši porivi i reakcije u odnosima više nisu misterija, emocije više nisu nejasni porivi van naše kontrole. Sada kada ih razumijemo možemo uvidjeti zašto u odnosima kreiramo određenu dinamiku, uzroke nerazumijevanja koji se ponavljaju, možemo identificirati uzroke povređivanja i možemo ih mijenjati.
Partnerstvo novog doba posvećeno je promjeni partnerskog odnosa kako bi pomoglo partnerima da postignu bliskost, sigurnost i povezanost za kojom čeznu.
Autor teksta je Kruno Šunjić, integrativni terapeut i učitelj, asistent u Centru za integrativni razvoj, koji ima i terapijsku praksu za rad s pojedincima i parovima a vodi i radionice tjelesno orijentirane integrativne terapije.
U subotu, 20. maja, od 18 do 20 časova Kruno Šunić održaće predavanje Budi tu za mene u Beogradu, u Nacionalnoj fondaciji za igru, Kolarčeva 3/II sprat.
Više o događaju OVDE
Ostavi komentar