Od trudnoće do majčinstva ne postoji prelazni period. Nema prilagođavanja. U jednom trenutku ti si srećna trudnica, u sledećem si majka malog zavijutka, čije je su sve potrebe usmerene na tebe. Tvoji dnevni rituali, slatke navike, opuštajuće kafe sa prijateljicom odjednom gube prostor u novom dnevnom rasporedu ustupajući mesto brizi o novom životu.
Većina žena u ovom periodu tvrdi da im najviše fali san, ali da im dodir njihovog bebaća vrlo brzo vraća snagu – susret pogleda, bezuslovna ljubav i sveta veza između majke i deteta. Vrlo retko se čuju glasovi majki za koje je navedeno iskustvo samo mitska priča. One ćute i ne pitaju puno zašto im pogled na dete ne budi emocije, zašto se na momente pitaju otkud ja u ovoj priči i zašto ne puštaju nikoga da ih dotakne. O ponekoj čujemo da je “upala u ono nešto”, te da je “odbila bebu” i često zaključimo da sa tom ženom NEŠTO NIJE U REDU. No, malo ko postavlja pitanje otkud ta žena u toj poziciji i koje je njeno iskustvo.
Ja sam počela da pišem na svom blogu Moja Mama Nova kada više nisam mogla da ćutim. Moj sin je imao tada sedam meseci kroz koje sam se ja i dalje navikavala na svoju novostečenu ulogu. Susret sa drugim majkama me je obeshrabrivao jer su sve pričale o ispunjenosti i novim smislom koji je njihov život dobio. Svima je porođaj bio lak i čim su videle bebu zaboravile su na sve bolove. One koje su dojile – dojile su, one koje nisu – tiho su se pravdale što nisu. Nijednoj nije nedostajalo vreme za sebe, jer su njihove bebe bile tada sav njihov život.
Pri našim grupnim druženjima kao da je u eteru lebdeo nevidljivi društveni standard komandujući našim odnosom prema samom majčinstvu i porobljavajući svaku šansu da se u ženskom krugu iskreno jedna drugoj poverimo, otplačemo neke elemente starog života i sa podrškom prigrlimo novi.
Onda se u mom životu pojavila australijska naučnica Marion Rose i pitala me preko Skype-a – za čim svaki dan u tišini plačeš?
Mama Nova je nastala u jednom dahu sa željom da bude prostor za sve mame koje u trenutnom poretku stvari ne mogu da se snađu, kao i mame kojima je dosadilo da im se na sve govori NE MOŽE. Imala sam želju da kada sa novorođenčetom u jednoj ruci i telefonom u drugoj još jedna nesaslušana mama traži odgovore na pitanja u gluvo doba noći, od svih ponuđenih opcija joj se pojavi još jedna. Da se u moru slično-glasja, bubamara i leptirića pojavi i OTVOREN dijalog kada je u pitanju postporođajna depresija, nepresušni bebin plač i povratak samoj sebi. Najzad, Mama Nova je rođena da ne bi morala još jedna majka da prevodi strane jezike niti traži stručnjake na drugoj strani planete samo da bi je neko saslušao.
Moj sin sada ima dve i po godine i ja češće pišem o inspirativnim mamama, nego o praktičnim savetima za nove majke. No, ovih dana prestala sam da pijem kafu i malo češće povraćam, a da mi to uopšte ne smeta. Radujem se novoj avanturi, koja će pored majčinstva imati novi, istraživački, a zatim i novinarski element. Pozivam te da se pridružiš.
Mi smo majke Novog Doba. Mi Gradimo Novi Svet za svu našu decu. Potrebna nam je svaka mama.
Ostavi komentar