Ja se zovem Ivana, a tata me zove zlato, rešila sam kada porastem udaću se za Dadu, zato…
Ivana Vana je moje ime i iskustvo sa pisanjem mog bloga počelo je one noći kada je najistrajnija i najmudrija u našoj porodici vodila odlučujuću bitku. Imala sam potrebu da joj se još jednom obratim i zahvalim.
Kao što sam te noći, pišući, osetila olakšanje, javila se i potreba za deljenjem emocija i iskustava, jer su me komentari tog prvog teksta, ohrabrili i pomogli u tim veoma osetljivim trenucima.
Dok pišem, ja se oslobađam, a istovremeno i učim. Još ako je nekome od koristi, makar i trenutno, ono što je pročitao, osećam zahvalnost i neopisivo zadovoljstvo.
Pišem istinito, bez ulepšavanja i nadograđivanja, vežbam da svaki put budem bolja i uvek bolja verzija sebe.
Večita inspiracija su mi članovi moje porodice, naši odnosi, sazrevanje i odrastanje. Mnogo učim i od mojih malih drugara iz vrtića i rado delim iskustva, saznanja, a pre svega ljubav koju jedni drugima pružamo.
Ostavi komentar