Ja sam Martina, mama 6,5 godina starog Vite. Nas dvoje još od trbuha imamo specijalnu vezu
Ja ga u svojoj viziji života ne odgajam, nego više uzgajam. Jer baš kao što kada biljci dajete puno ljubavi i pažnje, ona bogato rodi plodovima, tako i djeca bujaju u povoljnim okolnostima života. Kroz primjere svakodnevnih situacija pokazat ću vam kako se snalazimo u ovome svijetu.
Svakodnevne situacije
Kad se sam ostala trudna sa Vitom osjećala sam potpuni mir i sreću. Vito je bio i željeno i plaplanirano dijete. Čak štoviše, čekali smo neko vrijeme rodu da ga donese.
Trudnoća je prošla super iako mi je u jednom trenu od previše stresa na poslu i loše prehrane malo skočio šećer. No, brzo sam to vratila u normalu.
…
Prva godina protekla je u potpunom skladu sa Vitom ali i borbi sa dermatitisom o kojem ću jednom prilikom napisati cijeli tekst. Dojila sam ga do prve godine i uživala od šestog mjeseca. Do tada je to bilo predivno, ali i naporno iskustvo. Svaka dva sata mali sisavčić je papao. Dakle, nema mrdanja bez njega igdje ukoliko nisam prije izvela i akcije osiguranja mlijeka dok me nema. No, sve u svemu bila je idila.
Vito je bio, i je, prekrasno nasmijano dijete. No, sa dvije godine počeo je pokazivati malog škorpiončića u sebi. Muž i ja smo se počeli kositi u pogledu na odgoj i ja sam željela poslušati nekoga pametnijeg od nas oboje. Treće mišljenje, ali neutralno. Ne rodbinu i prijatelje koji svi i bez pitanja uvijek dobronamjerno dijele savjete. Ono što sam osjećala je bilo slijedeće. Osjećala sam da su moji roditelji negdje pogriješili u mojem odgoju ali nisam znala gdje. Znala sam da imam u sebi naučene njihove programe koje nisam željela dalje plasirati Viti ukoliko su bili krivi. Koji su pravi nisam znala ali sam intuitivno osjećala da nije ono što nam se masovno plasira kroz odgojne metode. Željela sam saznati više i tako našla Centar za prirodno roditeljstvo.
Svašta sam ja tamo naučila. Ponajprije o sebi.
…
Mene je dugo mučilo zašto sam baš ja dobila roditelje kakve sam dobila. Nisam dugo niti htjela prihvatiti činjenicu da su radili najbolje što su znali. Nije za priču bitno koje su nesvjesne pogreške radili ali je bitno da kad sam jednom negdje pročitala ili čula da duše kad idu na Zemlju biraju same svoje roditelje sam se pitala: “Koji sam ja vrag mislila dok sam ih birala?!”. Jedan dan u meditaciji dobila sam odgovor. Izabrala sam ih da bi dobila takvo iskustvo i shvatila da želim biti drugačiji roditelj Viti. Osviješteni roditelj koji će dobro pratiti svoje emocije, reakcije i ponašanje prema njemu. Birati riječi i obraćati mu se sa punim poštovanjem.
Roditelj koji neće graditi odnos na strahopoštovanju nego poštovanju. Vito nije moje vlasništvo. On je samo dušica koju sam ja dobila na čuvanje i beskrajno sam mu zahvalna što je on odabrao mene kao majku.
U tom trenu sam oprostila svojim roditeljima i shvatila da želim početi pričati svoju priču koja će možda nekoga potaknuti na razmišljanje da ima i drugačiji način odgoja djece. Tako je rođena Mama Zvončica. Nadam se da će vam se svidjeti naše priče. Ljubav je ono što nas spaja, a roditeljska je, u mojim očima, jedina bezuvjetna. Volite se i čitajte nas 🙂
Ostavi komentar