Na poziv Hristine Andrašević, osnivača Edukativnog centra “FizioMama” i diplomiranog fizioteraputa, nedavno je u našoj zemlji boravila Kerol Trouer (Carol Trower), međunarodni trener programa „Masaža za decu“ (MISP), koji su osmislile Mia Elmsater i Silvi Hetu 2000. godine kao sredstvo ostvarivanja njihove vizije da svako dete ima pravo da svakodnevno dobija blagotvorni dodir svuda na svetu.
Rezultat boravka Kerol Trouer je druga po redu edukacija za MISP instruktore, kao i pomoć pri osnivanju srpskog Udruženja koje će ovaj program promovisati u Srbiji, a nama prilika da sa našom gošćom, majkom dvoje odrasle dece i ponosnom bakom razgovaramo o ovom, za nas novom programu, koji se već nekoliko godina sprovodi u Velikoj Britaniji i još 35 zemalja u svetu.
Kako ste saznali za MISP program (Masaža za decu) i šta vas je privuklo da se njime bavite?
– Ideja je stigla iz Švedske i ja sam bila na prvom svetskom MISP treningu u Londonu pre 17 godina. Pre toga sam radila kao babica i patronažna sestra i radeći sa bebama i mamama uvidela sam značaj čula dodira za povezanost između majke i bebe. Nakon toga sam postala instruktor za masažu beba (IAIM), a onda i instruktor za masažu dece (MISP) 2000. godine.
Program je najpre eksperimentalno uveden u jednom odeljenju u školi u Londonu i ja sam pratila istraživanja koja su pokazala neverovatne promene u životu dece. Agresija među decom u tom odeljenju je potpuno prestala, njihov odnos se promenio, postali su bliskiji, čak su se više trudili u učenju… To je bio dokaz da program funkcioniše i onda se proširio na celu školu, zatim na drugu, i tako dalje…
Da li ovaj program može da se primenjuje i kod mlađe dece?
– Program i jeste namenjen za decu od 4 do 12 godina, ali smo ga adaptirali i za manju tako da se primenjuje i u vrtićima, kod dece od 2. do 4. godine.
Kako ga deca prihvataju, šta im se najviše dopada?
– Obožavaju ga. To je više igra nego masaža, ali je njima zabavno i tako stvaraju konekciju, dobre odnose između sebe dok jedni druge masiraju.
Mala deca ne mogu to dugo da rade, samo nekoliko minuta, jer nakon toga gube pažnju i interesovanje. Ali je i to dovoljno u njihovom uzrastu.
Kada je najbolje vreme da se deca masiraju?
– Najbolje je, po mom mišljenju, ujutru kad dođu od kuće, pre nego što započnu uobičajeni dan. Tada će im naročito prijati masaža, pre nego što krenu da uče.
Kako su nastavnici prihvatili program?
– To je individualno. Neki od njih pokušavaju da im pomognu, jer su deca bolja nakon masaže i poštuju to dečje vreme. Naročito kad vide da se deca menjaju, da postaju ljubaznija, bliža, da masaža pomaže emocionalnim i socijalnim veštinama, učenju, da dolazi do poboljšanja u mnogim aspektima i to samo sa 10 minuta masaže dnevno.
Koje benefite je vama lično doneo ovaj program, šta biste izdvojili?
– Za mene je ovaj program zaista poseban jer vidite koliko se deca menjaju na bolje. Kad imate takav posao da možete da promenite makar jedan život, to je velika stvar. Ne postoje reči koje to mogu da opišu.
Daću vam jedan primer. Imala sam dečaka koji osamnaest meseci ni sa kim nije progovorio ni reč, a nakon masaže je uspostavio normalnu komunikaciju sa drugom decom, prihvaćen je od drugih. On je odabrao da ne priča jer se nije osećao sigurnim u toj sredini, a onda se zahvaljujući masaži to promenilo.
Za mene je to sasvim dovoljno.
Kako će se program sprovoditi u našoj zemlji, pitali smo inicijatora, Hristinu Andrašević?
Pre svega, da bismo program primenjivali, potrebni su nam kvalifikovani MISP instruktori, a to se postiže kroz edukacije koje smo organizovali, do sada smo imali dve, u junu i novembru. S ponosom mogu da kažem da su to bili međunarodni skupovi, zato što su među polaznicima u junu bile dve koleginice iz Slovenije, jedna iz Banjaluke, a u novembru smo imali koleginicu iz Hrvatske, pa širimo ideju o dodiru s poštovanjem među decom na regionalnom nivou. Sledeća edukacija je zakazana za april 2018. godine.
Obzirom da program obuhvata decu od 4 do12 godina (MISP) i od 2 do 3 godine (MINI MISP) ideja je da se primenjuje u vrtićima i osnovnim školama, gde bi se deca međusobno masirala, preko garderobe, i to glavu, leđa i ruke. Takođe se preporučuje organizovanje grupa gde bi i roditelji bili uključeni da se međusobno masiraju ili na svim mestima gde imamo grupu dece. Do sada se program aktivno sprovodi u Nišu, u Novom Sadu i Beogradu.
Od svih razloga zašto bismo primenjivali ovaj program, posebno bih istakla da je ovo odličan način prevencije vršnjačkog nasilja. A to nam je u današnje vreme sigurno potrebno.
Foto: RND, MISP – Masaža za decu, Flickr
Ostavi komentar