Da li i vi spadate među one koji se bore sa svojim strahovima? Strahom od nepoznatih situacija, od javnih nastupa, zatvorenih prostora, javnih prevoznih sredstava, socijalnih strahova, egzistencijalnih, anksioznih ili nekih drugih?
Da li osećate da vas vaši strahovi ometaju u vašem svakodnevnom funkcionisanju, da vam ograničavaju slobodu kretanja, delovanja, umanjuju mogućnost da uživate u životu i „dišete punim plućima“?
Kada nastaju strahovi?
Često nastaju veoma rano, ali mogu da nastanu i u bilo kojem periodu života. Nastaju uglavnom kao posledica pretrpljenog šoka, traume ili nekog intenzivnog neprijatnog događaja. Npr. kada neko doživi saobraćajni udes, velika je verovatnoća da će posle toga imati strahove od vožnje. Ili ako se desi da neko bude žrtva fizičkog nasilja ili orobljavanja, takođe će veoma verovatno da bude pod intenzivnim neprijatnim utiskom i da preduzme sve mere opreza, u cilju postizanja osećaja sigurnosti. Takođe su veoma česti i panični strahovi i poremećaji, koji nastaju kao rezultat intenzivne reakcije straha na intenzivnu i neprijatnu fiziološku reakciju- snažno lupanje srca ili osećaj mogućeg gubitka svesti. Tada osobe snažno reaguju emocijom straha, koja kasnije bude samostalan problem i tema na kojoj se posebno terapeutski radi. Reagovanja na ovakve situacije i njihove psihičke posledice će biti rezultat samog događaja, kao i osobina ličnosti. Međutim, što se neka trauma kasnije desi, veća je verovatnoća da će biti psihološki obrađena, racionalizovana i da će vremenom njen utisak da bledi , te da će osoba, koja je preživela, vremenom da se vrati u normalan režim funkcionisanja.
Rani strahovi
Međutim, kao što je svima poznato, što neka trauma ili strah potiču iz ranijeg perioda našeg života, ostavljaju dublje i trajnije tragove i teže ih je menjati. Najteže se menjaju iskustva, traume i proživljeni strahovi iz najranijih perioda našeg života, a to su period najranijeg detinjstva i prenatalni period, dok boravimo tokom devet meseci u majčinom stomaku, kao i sam čin porođaja.
Kako period mamine trudnoće i porođaj utiču na bebu?
Iako mi nemamo svesno sećanje na najranije detinjstvo i prenatalni period, apsolutno sva sećanja su uskladištena u našim podsvesnim strukturama. Najranija iskustva se najdublje se urezuju i imaju najveći uticaj na našu ličnost, emocije i funkcionisanje. Stoga su prenatalni period i porođaj od najveće važnosti, kao činioci koji postavljaju temelje naše ličnosti i naših emotivnih obrazaca.
A ovde se često kriju i prvi izvori emocije straha!
Kroz rad sa ljudima, koji imaju probleme sa strahovima, anksiozno-depresivni spektar tegoba ili hronični, dugogodišnji osećaj straha, koji se iznova i iznova vraća u istim ili različitim formama, najčešće se pokazuje da su u prenatalnom periodu ili tokom samog rađanja bili izloženi emociji straha od strane majke, oca ili neke treće važne osobe. Iako je taj strah za roditelje možda bio sastavna emocija svakodnevice, koju nisu opažali kao ekstremno jaku, za dete ti strahovi često ostavljaju duboke tragove na formiranje ličnosti, pošto su to prve emocije koje se utiskuju u nežno biće koje se tek razvija, kako fizički, tako i psihički u majčinom stomaku.
Česti su slučajevi anksioznih problema i raskošno prisutnih emocija straha kod osoba čije su majke imale rizičnu trudnoću, koje su morale da leže i miruju da ne bi pobacile, majke dece koje su bile trudne za vreme bombardovanja ili sličnih životno ili egzistencijalno ugrožavajućih situacija, majke koje su osećale intenzivniji strah od samog porođaja, majke koje „samo“ funkcionišu sa značajnom količinom briga i strahova, nezavisno od spoljašnjih činioca i sl. Primeri su nebrojeni, a zajedničko svima njima je da ostavljaju duboki imprint emocije straha, koji kasnije osobu često prati kroz čitav život u blažim ili intenzivnijim formama.
Zašto baš prenatalna regresija za rešavanje strahova?
Tehnika za rad na strahovima je mnogo, kao i na svim ostalim psihološkim tegobama, ali ono što se kroz praksu pokazuje kao veoma važno, to je da se dosegne do samog izvora straha, koji najčešće bude u veoma ranim iskustvima i na nivou naših podsvesnih i nesvesnih psiholoških struktura. Tek kada se na tom nivou izvori straha osveste i očiste, osoba zaista, duboko unutar sebe, počinje da oseća veći stepen mira i rasterećenja, kao i značajno smanjenje strahova.
Tekst: Jelena Vujačić, master psiholog, porodični psihoterapeut, NLP master, bahov praktičar i regresoterapeut
Holistička ordinacija poliklinike “Badawi”
Foto: Pexels
Ostavi komentar